Posljednjih godina, uz propadanje grada na apsolutno svim razinama, ogroman problem Zagrepčanima postao je potpuni kaos taksi vozila, dostavljača i kurirskih službi.
Njihova prekobrojnost i prometna (ne)kultura znatno utječu na kvalitetu života i sigurnost građana.
Tržišno natjecanje u dostavi hamburgera minutu brže od konkurentskog fast fooda pretvorilo je ulice grada u poligon raznih vozila na dva kotača.
Samo vedre boje (svjetloplave i žute) razlikuju te prizore od scena iz filma Mad Max, čijoj sličnosti kulisa dodatno pridonose nečistoća grada, otpad te posvuda prisutna teška kamena prašina s mnogobrojnih gradilišta.
Međutim, odgovornost za trenutačnu situaciju ne smijemo tražiti u ljudima koji traže prihode i bolji život radeći na ulicama Zagreba. Odgovornost leži isključivo na gradskoj vlasti koja ovaj problem ne vidi, te i dalje tvrdi kako su izuzetno ponosni na izgled i funkcioniranje grada. Koji k....?!
Strah od teme stranih radnika, koji pretežno dominiraju u ovim djelatnostima, a koja se i dalje se svodi na jeftinu ideologiju u glavama političara dovodi nas do situacije pravila divljeg zapada - snalazi se i spašavaj se kako znaš i umiješ!
Ljudi koji trbuhom za kruhom dolaze u Zagreb popunjavaju prazna radna mjesta. I hvala im na tome. Međutim, znanje "pedaliranja" ili položena B kategorija izdana u npr. Kathmanduu ili čak Beču, Kijevu ne smije biti jedini uvjet i regulacijska stavka da se može zarađivati dostavljajući hranu i druge potrepštine na ulicama grada Zagreba, na štetu kvalitete života i sigurnosti građana, kao što ne može niti biti jedini uvjet za prevoziti Zagrepčane te ljude koji su stigli u posjet Zagrebu iz raznih drugih razloga.
Taksi služba je svakako jedna od slika grada, svojevrsni čimbenik javnog gradskog prijevoza. Grad poput Zagreba, koji teži biti prepoznatljiva turistička destinacija, mora početi voditi veću brigu o tome.
Kako riješiti taj problem?
Vrlo jednostavno - analiziranjem situacije, detektiranjem žarišnih problema te uvođenjem pravila koja će se poštovati i vrijediti za sve jednako.
Npr. dostavljač na biciklu obavlja poslovnu djelatnost i ostvaruje prihod na ulicama Zagreba te je pošteno da se za to plaća komunalna naknada. Također, osoba koja obavlja djelatnost dostave mora poznavati grad Zagreb i kulturu prometovanja. Google Maps nije dovoljna referenca za obavljanje tog posla.
Po mom mišljenju, situacija bi se mogla riješiti na sljedeći način:
Grad Zagreb, komunalno-prometno redarstvo, osniva ured za poslovne djelatnosti dostavljačkih službi i prijevoza putnika te uvodi naknadu za svaku kategoriju kao i registriranje svakog pojedinca koji obavlja navedene djelatnosti na ulicama i javnim površinama grada Zagreba.
Primjerice, naknada od 100 eura mjesečno za dostavljača na biciklu, 150 eura za dostavljača na električnom biciklu te 200 eura za dostavljača na skuteru. Svako dostavljačko vozilo bi, nakon pregleda ispravnosti, dobilo ovlaštenu oznaku Grada Zagreba s jasno vidljivim brojem koji povezuje ime i prezime dostavljača s vozilom.
Osoba koja zatraži dozvolu i oznaku za svoje vozilo mora dokazati da ima položen ispit iz prometnih pravila, da živi u Zagrebu minimalno godinu dana te u proteklih 6 mjeseci nije napravila 3 ili više prometna prekršaja. Ukoliko ne može ispuniti ove uvjete, ne može obavljati djelatnost niti dobiti dozvolu za sljedeći mjesec. Također, nužno je osnovno znanje Hrvatskog jezika.
Što se tiče taksi službe, tu moramo biti još rigorozniji. B kategorija kao jedini uvjet za taksiranje dovela je do vožnje u pješačkim zonama, okretanja nasred Ilice i stajanja po zebrama, što redovno usporava promet i stvara čepove. Neadekvatno funkcioniranje javnog gradskog prijevoza čini taksi prijevoz jedinom sigurnom opcijom za mnoge.
Naknade za taksi službe moraju biti veće nego za dostavljače. Minimalno 300 eura mjesečno za električno vozilo, 400 eura za benzinsko i 500 eura za dizelsko vozilo. Uz tehničku ispravnost vozila, vozač mora dokazati boravište u Zagrebu dulje od 3 godine i manje od 3 prometna prekršaja u protekloj godini. Naravno, znanje Hrvatskog jezika jest obavezno!
Ovo sve navedeno je samo ideja koja bi se uz malo koncentracije onih koji su za to plaćeni mogla provesti u rješenje kojim se nikome ne bi onemogućavalo da radi samostalno ili za bilo koju drugu dostavljačku ili taxi tvrtku, a vratio bi se djelić reda na ulice grada i Zagreb učinilo ljepšim mjestom za pješačiti, voziti se biciklom, autom ili čime već želimo.
Također, ovakav oblik doveo bi do novog priljeva financijskih sredstava u gradsku blagajnu koja bi se mogla koristiti za uređenje prometnica, biciklističkih staza, prometne signalizacije, ali bi i mnoge radnike potaknulo da se zaposle na nekim drugim, Zagrebu potrebnijim, radnim mjestima. Možda bi se više zapošljavali u gradskim poduzećima pa Grad ne bi morao plaćati stotine tisuća eura agencijama za zapošljavanje da dovedu strane radnike koji će ionako, vrlo vjerojatno, za par mjeseci završiti vozeći nekog od poznatih dostavljača hrane!
